Ljudi se često ne znaju ponašati u društvu "amputiraca", osoba s amputacijama, kao što se ne znaju normalno ponašati ni u društvu ostalih koji boluju od kakvih kroničnih i zločudnih bolesti. Ali kad je Maja došla u Bonk i pružila mi ruku da se konačno uživo upoznamo, jasno mi je odmah bilo koliko je snažna osoba. Rukovanje puno govori o ljudima, a o Maji je reklo prilično. Maja je jedna snažna, prodorna i vrlo fokusirana osoba. Ona je kineziologinja, ravnateljica ogranizacije (team manager) muške reprezentacije u sjedećoj odbojci, takoder i igračica, točnije tehničarka u sjedećoj odbojci, reprezentativka, tajnica u paraodbojkaškom savezu, privatni trener, ambasadorica tvrtke Ossur… toliko toga i naravno, majka jednog desetogodisnjaka Liama te gazdarica mirne dvogodišnje šnaucerice Une s kojom je došla u Bonk. Kad imaš takvu jednu sugovornicu, koja nimalo ne sakriva svoju protezu, razgovor može biti nasmijan, veseo i kad je riječ o njenim najtamnijim životnim trenucima. Maja je borac, a vjerujem kako njeno vrijeme tek dolazi jer se radi o izuzetno talentiranoj osobi! Maja je dakle oboljela od sarkoma kostiju koji ju je 2017. doveo do gubitka potkoljenice, a za što je zapravo saznala na operacijskom stolu neposredno pred amputaciju kada joj je kirurg rekao da pomoći nema i da je to jedini način da zadrži život. Naravno da i dalje držim da svatko ima svoj "najveći problem" no ova inspirativna priča u kojoj Maja bez zadrški govori o raku i gubitku potkoljenice, u fazi početnog roditeljstva, kad se svijet ruši jer njoj kao gimnastičarki i profesorici kineziologije noge imaju jednakost kretanje, apsolutno bi vas moglo natjerati na promišljanje i rekalibraciju kada je riječ o poimanju problema. Maja je odlučila da je njen identitet daleko više od potkoljenice i pronašla snage, energičnosti i fokusa da stvori jedan sasvim drugi svijet oko sebe koji je uključivao majčinstvo, natjecanje u sportu kojem se nije nadala uopće da će ju zainteresirati, sudjelovanje u Plesu sa zvijezdama, vođenje konferencije, držanje motivacijskih govora, sudjelovanje u utrkama, rad u dobrotvorne svrhe,... Maja je nedvojbeno uzor, koliko god se ona trudila to zanijekati kroz svoju jednostavnost kojom odiše, no ja s pravom mogu reći da trebamo više Maja Drobnjaković! Snažne žene bio je moj prvi članak na blogu, a Maja nedvojbeno predstavlja svu tu žensku snagu u jednom pakiranju! Hvala Maja na razgovoru i druženju, bilo je zadovoljstvo imati te u Bonku kao gošću. Stoga, prionite na slušanje/gledanje, a veselim se vašim komentarima. Kako biste pomogli ovaj podcast, podijelite njegov sadžraj na društvenim mrežama i pretplatite se na isti, a nama će biti drago ako pritisnete i kakav "palčić" ako vam se sviđa sadržaj. Hvala! Bitno je!

Mjesto snimanja: Bonk coffeshop & bikeshop, Vrbje 1B, Zagreb - vlasnik i domaćin: Zvonko Čubrić

Snimatelji: Zvonko Čubrić i Thomas Kezele / Fotografija: Zvonko Čubrić i Thomas Kezele. / Audio i video post produkcija: Thomas Kezele / Glazba uvodne špice i aranžman: Ante Gelo, koji je svirao sve osim klavijatura (Thomas Kezele) / Autor i voditelj podcasta: Thomas Kezele, autor bloga Thomas’ Life Without Pause

Pretplatite se na YouTube / Spotify kanal odnosno na audio verzije podcasta jer bit će interesantnih gostiju.

Gotovo da me sram koliko malo znam o biciklizmu kao sportu pa sam svoje drage prijatelje Zvonka i Rudhya upregnuo da se pripremim s temama za razgovor s Matijom Kvasinom, biciklističkim asom, dvostrukim olimpijcem, pobjednikom utrke Tour de Croatia i višestrukim prvakom Hrvatske, koji je na vrhuncu svoje karijere osjetio svu silu pada i odlaska na dno kad je optužen da je koristio nedozvoljeno sredstvo te tako izbačen s austrijskog toura. Dan koji će vjerojatno pamtiti dok je živ. Čovjek koji je sve što je stvorio brutalnim radom, izgubio nepromišljeno u jednom danu, a potom odlučio ponovno stvoriti samog sebe, kroz biciklizam, ali na jedan drugi način. Biciklizam je njegova strast. Danas je Matija voditelj u Školi Biciklizma Zagreb kao trener, no njegov put svakako nije bio posut laticama, a imao sam tu sreću razgovarati o njegovom putu. Biciklizam je jedan izuzetan sport, a mi smo se u razgovoru dotakli njegove profi karijere, što je sve potrebno za ući u World Tour, Pro Continental i Continental lige, razvoju biciklizma od bivše Juge do danas, stavljajući posebni naglasak na razlike s našim najbližim susjedima Slovencima kod kojih je biciklizam na izuzetnom nivou. Naravno da nismo preskočili njegov najtamniji dio karijere i optužbe o dopingu, ali zanimljivije je ono što je bio spreman učiniti nakon toga kako bi zadržao svoju strast za biciklizmom u svom životu te se na taj način i izdigao s dna na kojem se našao. Lijepo smo se napričali i nedvojbeno preporučam ovu epizodu, pogotovo onima koji dijele Matijinu strast za biciklizmom! Hvala Matija!

Stoga, prionite na slušanje/gledanje, a veselim se vašim komentarima. Kako biste pomogli ovaj podcast, podijelite njegov sadžraj na društvenim mrežama i pretplatite se na isti, a nama će biti drago ako pritisnete i kakav "palčić" ako vam se sviđa sadržaj. Hvala! Bitno je!

Želim vidjeti vaše komentare pa čak i konstruktivne kritike. Želimo biti bolji! Želja da jednog dana podcast bude uživo s publikom mi se polako ostvaruje i pratite najave slijedećih epizoda ako želite sudjelovati na taj način. Puse svima.

Mjesto snimanja: Bonk coffeshop & bikeshop, Vrbje 1B, Zagreb - vlasnik i domaćin: Zvonko Čubrić

Snimatelji: Daniel Roščić i Thomas Kezele / Fotografija: Daniel Roščić i Thomas Kezele. / Audio i video post produkcija: Thomas Kezele / Glazba uvodne špice i aranžman: Ante Gelo, koji je svirao sve osim klavijatura (Thomas Kezele) / Autor i voditelj podcasta: Thomas Kezele, autor bloga Thomas’ Life Without Pause

Ako nešto razumijem onda je to ideja da ne želiš biti definiran jednim pojmom. Hrvoje Jurić to naglašava jer kaže da kad se jednom svrstaš uz određeni pojam, to te ograničava, čak onemogućava. Hrvoje je jedan energični putopisac, fotograf, biciklist, predavač, pripovjedač, zaljubljenik u prirodu, a ponajviše u svoje pse Enu i Maxa. On želi biti puno više od toga. Ovo je priča o traženju sebe i odlučnosti u nastojanju da živiš onako kako osjećaš, da se sav daš u nešto u što vjeruješ da je tvoj put, koliko god težak taj put bio. Hrvoje je autor četiri knjige koje govore o njegovim putovanjima, a mene je razveselio poklonivši mi "Marijanov put", “Na rubu: put oko svijeta u 133 dana 6 sati i 10 minuta” i "Put sjevera" koje sam s veseljem već počeo čitati, a vama preporučam isto. Knjige su prepune fotografija pa će vizualizacija tih putovanja biti potpunija. Naravno da smo razgovarali o samim počecima, njegova tri bicikliranja do Nordkappa, kao i putu oko svijeta električnim biciklom, no osobno me se najviše dojmio način na koji govori o svojim roditeljima i koliko mu je značio odnos s njima te gubitak roditelja, taman pred dvije velike biciklističke avanture. Hrvoje je autentičan, iskren do boli, zajebant kad to najmanje očekujete, ali se ne boji govoriti o svojim demonima, samoći i unutarnjim demonima. Epizoda vrijedna svake sekunde vašeg vremena. Hvala Hrvoje, Ena i Max na druženju!

Stoga, prionite na slušanje/gledanje, a veselim se vašim komentarima. Kako biste pomogli ovaj podcast, podijelite njegov sadžraj na društvenim mrežama i pretplatite se na isti, a nama će biti drago ako pritisnete i kakav "palčić" ako vam se sviđa sadržaj. Hvala! Bitno je! Mjesto snimanja: Bonk coffeshop & bikeshop, Vrbje 1B, Zagreb - vlasnik i domaćin: Zvonko Čubrić Snimatelji: Zvonko Čubrić i Thomas Kezele / Fotografija: Zvonko Čubrić i Thomas Kezele. / Audio i video post produkcija: Thomas Kezele / Glazba uvodne špice i aranžman: Ante Gelo, koji je svirao sve osim klavijatura (Thomas Kezele) / Autor i voditelj podcasta: Thomas Kezele, autor bloga Thomas’ Life Without Pause