Ovo je moja jedinstvena perspektiva na pripremu za porod.

Baš zato što nisam još rodila, ali sam već 5 godina u svijetu poroda, od edukacija, priča drugih, do podržavanja žena u njihovim trudnoćama i na porodima. Kroz to putovanje sam izdvojila 4 međusobno povezane stvari koje mislim da su najbitniji temelj pristupanju pripremi za porod.

Razbit ću mitove koje imaš u vezi pripreme za porod i možda ti otvorit neka nova vrata. Povezati stvari iz života, zašto su bitne za tvoj put kroz trudnoću i porod, i kako te pripremaju za majčinstvo.

Poslušaj kako sam ja došla od osobe koja se boji uopće držati malu bebu u rukama, do osobe koja zna što joj može omogućiti dobro iskustvo poroda.

Poslušaj kako je ova žena krenula od paralzirajućeg straha od poroda, preko donošenja hrabrih odluka usprkos drugima i bez njihove podrške tokom trudnoće, na svoj način došla do poroda kakvog je htjela.

Potpuno bezbolan, medikaliziran porod koji je njoj omogućio povezivanje sa njenom bebom. Mi smo tu da budemo sjedoci njene priče i hrabrosti, bez osuđivanja njenih izbora.

Svaka od nas će se moći pronaći u dijelovima ove priče, bilo da je to neuživanje u trudnoći, strah od bolova, potreba da ne budemo nage izložene osoblju ili strah od povezivanja s bebom.

Kristina je u ovom razgovoru kao vodič kroz njene odluke koji nas ohrabruje da i mi preuzmemo svoj život i svoj porod u svoje ruke kao što je to ona učinila. Ušla je u dubinu problema i našeg slijepog vjerovanja stručnjacima i sustavu (ili barem osjećaja da ne „smijemo“ drugačije) i objasnila kako je ona izašla iz tog začaranog kruga.

U svom moćnom iznošenju viđenja nje same i njenog ponašanja, svega što može i treba tražiti i na što ima pravo ohrabruje sve nas da učinimo isto. Ono što mene najviše oduševljava je kako iz svake njene rečenice vidim da je prestala biti žrtva okolnosti i drugih ljudi, već je svjesno počela preuzimati odgovornost za svoj život i to je bila prekretnica i ostvarivanju poroda kakvog želi.

Ivana nije samo pristala na bol s kojom je ostala nakon poroda, ona je odlučila iskoristiti tu doživljenu traumu kao gorivo za snagu da ustraje dalje za sebe i druge žene i preuzme odgovornost u svom životu!

Jasmina je ispričala kako je u prošlosti tražila greške u svom iskustvu, ali kako više ne gleda na taj način na svoj porod, već kao osnaživanje sebe da sama donosiš odluke i stojiš iza njih.

Zacijeli nakon poroda i mirno plovi kroz majčinstvo: https://lele.hr/preporodjena/

BLOG: https://lele.hr/blog/podcast/9-kako-je-jasmina-svoj-traumatican-porod-pretvorila-u-osnazujuci/

Dobrodošli u 2.sezonu Lele podcasta! Ova epizoda je glasnik novog ruha podcasta.

Razmišljajući što je meni nedostajalo prije nego sam krenula u intenzivno učenje i rad u svijetu poroda, shvatila sam da su to priče žena koje će me naučiti nečemu, ne me samo prestrašiti i dati mi uski kontekst.

Ovdje sada stvaramo zajednicu koja će te podržavati, jer pričama su žene oduvijek učile jedne od drugih.

Poslušaj kako sam se ja točno osjećala prije 5 godina, vidi hoćeš li se prepoznati i isčekuj priče žena koje će nas sve obogatiti!

Koliko treba vatri da se zapali, a vodi da se zagrije? Vatra bukne u sekundi, dok vodi treba više vremena. Ako je smrznuta, uz sav trud, bit će je teško rastopiti. Da, ženama treba više vremena. One funkcioniraju drugačije, a to im se prezentira kao neuspjeh, dok muškarci dobivaju poruku da je mogu zanemariti jer je sve skupa "prekomplicirano", kaže Andrea Weiss Sadeh.

Andrea je doula, književna prevoditeljica, likovna pedagoginja, plesačica 5 ritmova i flamenca, ali ono što vam njezin bogat životopis neće reći jest da je ona jedna strastvena, hrabra i mudra žena i to je razlog zašto smo objeručke pristale prenijeti vam njezino viđenje i nadopunu na podcast o seksualnosti.

Posljednji put govorile smo o nekim temeljnim postavkama ženske seksualnosti, a Andrea je produbila to razumijevanje i na jedan vrlo slikovit način opisala ženski i muški princip u seksu, kako se oni nadopunjuju i što kao žene moramo znati kako bi naša strast ostala živa.

Muškarac nas ne može (niti treba) držati na životu. Same smo odgovorne za održavanje svoje strasti, da ta voda bude na pravoj temperaturi pogodnoj za život.I ako želimo onaj seks kakav nam se prezentira u filmovima, prvo smo mi te koje trebamo prepoznati i prenijeti svoje želje. I ako želimo da on vodi, prvo moramo biti te koje će voditi.

A kako?

NE PROPUSTI NOVU EPIZODU i BONUSE: https://mailchi.mp/1bc243c1846f/lele

BLOG: https://lele.hr/blog/podcast/7-zene-su-te-koje-svoju-strast-odrzavaju-na-zivotu-razgovor-s-andreom-weiss-sadeh/

Danas iz osobnog iskustva govorimo o jednom osjetljivom trenutku u odrastanju kad kao djevojčice postajemo svjesne da šanse nisu jednake: uočavamo različitosti u odgoju dječaka i djevojčica i počinjemo shvaćati "pravila ponašanja", dopuštenja i zabrane koje su vezane uz spol.

(Naravno, to su okviri koji ukalupljuju i djevojčice i dječake, ali mi razgovaramo o svojem iskustvu.)

Djevojčice vrlo rano internaliziraju poruku da je biti žena drugorazredno.

Kada odrastamo dobivajući suptilne poruke kako je bolje "napraviti nešto muški", i one ne tako suptilne da je napraviti nešto "kao curica" loše, slabo i posprdno, prilagođavamo se: poželimo ili se potrudimo biti netko drugi.

Jeste li u svojem odrastanju ikad poželjele biti dječaci?

Ako je odgovor na ovo pitanje "da", niste same.

Željeti da smo netko drugi je bolno.

I pitanje je, nosimo li i dalje taj teret sa sobom?

Zagrlite djevojčicu u sebi s nama u novoj epizodi.

NE PROPUSTI NOVU EPIZODU i BONUSE: https://mailchi.mp/1bc243c1846f/lele

BLOG: https://lele.hr/blog/podcast/6-djevojcicama-koje-su-zeljele-biti-djecaci/